Pocetak,neocekivano tezak...
"Menjam se",rekoh sebi.Ponekad se pitam zasto,zbog cega,ili bolje reci zbog koga?Svi mi tragamo za necim savrsenim za necim sto nam je u podsvesti nedostizno i nedodirljivo.A ustvari nismo ni svesni da je to tu ispred nas.Imao sam to savrsenstvo ispred sebe.Dizao ga do neba,jer je to i zasluzilo.Velicao ga i o njemu pricao sve najbolje.To savrsenstvo se zove Katja.Bila mi je cura 3 godine.Barem sam mislio da je savrsenstvo.
Sve je to pocelo 27-og oktobra 2007-e godine.Bilo ja savrseno,idealno.Prvi put sam iskusio sta je ljubav,delio sa njom sve svoje dobre i lose dane.Smejao se,plakao,skakao,puzio,ali sve to radio zajedno sa njom.Onda je doslo do prekida 10-og jula 2010-e.Mogu reci da sam ocekivao jer se cinilo da smo se udaljili jedno od drugo.Nakon tog prekida smo nastavili da se vidjamo i bilo je prelepo,bili smo u vezi a da smo samo ona i ja za to znali.I to je trajalo jedno mesec dana.Dok nisam primetio da se udaljava od mene.Zasmetalo mi je to.Javio sam joj se i rekao da zelim da popricam sa njom.To se deilo,rekla je da zeli da prekine takav odnos sa mnom.Izgubio sam se.Znao sam da smo jedno drugom bili sve na svetu,da nismo mogli da zamislimo dan jedno bez drugo.Onda je usledio period od tri cetri dana gde sam je bukvalno molio da se pomiri sa mnom.Rekla je da ne zeli i da je to kraj.Onda me je zavlacila 2 dana kako ce se mozda promeniti nesto kad se vrati sa mora,i priznala da ima jedan momak koji joj se svidja.I nista vise.Rekla mi je da nije spremna za novu vezu.Odlucio sam je da je pustim na more kako bi razbistrila glavu.tako je i bilo,cekao sam je nestrpljivo ali nisam forsirao situaciji i nista joj nisam pisao o nama.Planirao da odem u Hrvatsku da je iznenadim,ali je to propalo,jer se vratila brzo.Onda sam video da u Beogradu dolazi grupa Parni Valjak i pomislio kako je to super stvar kako bi sredili stvar,narucio sam karte koje su stigle par dana nakon njenog dolaska.Jedno vece sam je pozvao kod mene kako bi ponovo popricali o nama i kako bih je iznenadio kartama.Dosla je.Uglavnom sam samo ja pricao,a ona cutala i s`vremena na vreme pustila neku suzu.Onda sam joj dao karte.Odgledala ih je par minuta.Zatim rekla nisi trebao i vratila karte u kovertu.Ja sam znao da postoji neki jak razlog zbog cega ne zeli da ide sa mnom.Onda sam iz njenih odgovora provalio da ima momka.Par minuta je trajalo ubedjivanje da li ima ili nema momka.Da bi na kraju rekla da ima momka od kad se vratila sa mora.U mojoj glavi bomba u srcu mina u tom trenutku.Sve je puklo.Zatim je usledilo cutanje i par mojih pitanja na koje sam kao odgovore dobijao po jednu rec.Toliko dobro sam je poznavao da sam iz njenih odgovora provalio da me jos uvek nesto laze.Onda sam je upitao da li to traje i pre mora,sto je ona ponovo negirala da bi nakon mog ubedjivanja priznala i da to traje pre mora.Onda sam puko.I reko joj u lice sta sve mislim o njoj u tom trenutku.Iz mojih ustiju je izlazilo gomila reci za koje nisam ni znao da postoje,a jos manje verovao da cu te reci njoj da uputim.Samo je cutala.Rekao sam joj da je tim svojim ponasanjem i gestom ne samo izgubila mene,vec da je i pala u mojim ocima.Ja,koji sam se bukvalno kleo u nju,i velicao je na sve strane da budem toliko ponizen sa njene strane,to nisam mogao da podnesem.Upitao sam je samo da li se ona oseca jadno i sramotno rekla je da DA.Onda sam joj rekao da sam ja zbog toga srecan jer je to i zasluzila,i napustio je.Preko svega toga.Pozvao sam je iste te veceri i rekao joj da mogu da predjem preko svega toga ako se predomisli i ipak podje sa mnom na koncert.Dao joj jedno vece da razmisli da bi se ona javila sutra-dan i rekla da ne moze.Rekla da ona nije vredna mog truda.Rekla mi je CAO i spustila slusalicu.Tim odogovorom ona je zavrsila svoju pricu kod mene.
Zato sam rekao sebi "Menjam se"